субота, 25. фебруар 2012.

Homerova Ilijada

Tema Homerove Ilijade je Trojanski rat,koji se zaista i odigrao,ali Homerovo pevanje obogaćeno je mitološkim motivima.Trojanski rat je bio osvajački, ali Homer, naravno poetično,kao uzrok osmišlja otmicu lepe Helene.
Jedno od najlepših pevanja u "Ilijadi" je šesto,ono kom se trojanski junak Hektor,sin trojanskog kralja Prijama i kraljice Hekabe,pred boj oprašta od svoje voljene žene Andromahe i maleckog sina. U ovom pevanju Homer realistično oslikava život na dvoru trojanskog kralja,moralna načela, porodičnu ljubav,junastvo, lepotu i odanost kao vrline koje su iznad svega cenili stari Heleni.
Andromaha uplašena za život svog muža,pokušavajući da ga zadrži kraj sebe,kazuje istoriju svoje porodice.Oca i sedmoricu braći ubio joj je,kako kaze,brzonogi Ahilej. Ne služi se Homer slučajno ovakvim epitetima. Činjenica da, i pored strašnog gubitka,ova mlada žena svog neprijatelja karakteriše kao divnog,pohvala je hrabrosti,za stare Grke najvišoj vrlini.I Hektor i Andromaha znaju da ce Troja biti razorena,jer takva je volja bogova.Ipak,Hektor hrabro odlazi u obračun sa Ahajcima.U središtu ovog pevanja i jeste Hektorov lik.On je prikazan kao pravi branitelj porodice i države,kraljević dostojan svog plemenitog porekla. U dijalogu sa Andromahom ce kazati da ne žali ni oca,ni majku,ni braću,koliko žali nju.I pored ove ljubavi, ili baš zbog nje,Hektor odlazi u rat.Kako kaže,bilo bi ga stid da časni Trojanci i Trojanke kažu da vojskomora Hektor nije pošao u borbu.
Ovo pevanje završava se oplakivanjem Hektora,još živog.Njega ce zaista,gnevni Ahilej pogubiti i na strahotu Trojanaca,vući na dvokolicama njegovo mrtvo telo oko grada.Meni se čini da je ovo šesto pevanje ozareno lepotom Hertorove tople,hrabre i plemenite duše.

Nadam se da vam se sviđa!
xoxo Anika :)

:)

Dragi moji,

Ako vam treba neki sastav samo napisite u komentaru i ja cu ga napisati. :)

xoxo Anika :)

ANTIGONA-SOFOKLE



Antigona je klasična tragedija starogrčke dramske umetnosti.Pored dela od 5 epizoda ima i još početni deo-prolog i završni deo-eksodu,u koji je uključena i katastrofa drame.Glavni likovi u drami su:Antigona,ćerka tebanskog kralja Edipa,njena sestra Ismena,novi kralj tebanski Kreont,njegov sin Hemon,njegova žena Euridika i prorok Tiresija.

Prolog. Antigona dolazi kod sestre Ismene i govori joj o novom zlu koje se sprema:kralj Tebe,ujak Kreont,izdao je zapovest da se Eteokle,njegov mlađi brat,poginuo u odbrani prestola i Tebe,može sahraniti sa svim počastima,ali ne i stariji poginuli brat Polinik,koji je ušao u Tebu da preuzme presto od brata uveren da njemu pripada.Odlukom Kreonta njega niko ne sme niti pokopati,niti oplakati.Ismena ne želi nista da razrešava na svoju ruku jer im je nesreće dosta:otac Edip,kralj Tebe,saznavši da se greškom oženio svojom majkom i sa njom izrodio četvoro dece rukama je sebi iskopao oči,a majka im se obesila,dok su braća u međusobnoj borbi izginula.Antigona to doživljava kao izdajstvo brata i spremna je da kao sestra,umre ali ne i da nosi sveti greh i dopusti da ptice i psi raznose bratovljevo telo.Ismena odbija da učestvuje u tome.

Prva epizoda.Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život.Dolazi stražar koji saopštava da je neko već pogazio njegov zakon:Polinikovo telo je prekriveno zemljom.Ta vest u Kreontu je izazvala bes i naređuje da se krivac pronađe.Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami.

Druga epizoda.Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta,uhvaćenu u trenutku oplakivanja brata.Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži.Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom,na što Antigona ne pristaje.Hor se oglašava pesmom.

Treća epizoda.Dijalog između Kreonta i sina Hemona,zaljubljenog u Antigonu. Hemon odvraća oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj strani.Po njemu,mudrost je saslušati šta drugi govore i misle.Kreont tada ističe da državom upravlja kralj a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara.On donosi odluku da Antigonu živu zazidaju,i da hranu dobije tek toliko da preživi.

Četvrta epizoda.Antigona,odlazeći u smrt,jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova.

Peta epizoda.Na scenu stupa mudrac Teresija;ubeđuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne,pozivajući se na svoje mudračko iskustvo.Kreont oseća da greši,ali sad je već sve kasno.

Eksoda(završni deo).Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke:Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone,ali kasno-ona je već bila mrtva(obesila se).Kada je naišao otac Kreont sa namerom da zaustavi tragediju,na njega je jurnuo Hemon,da bi se nakon toga probo mačem.Majka Euridika,od žalosti za sinom,ubija se,a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene,kriveći sebe za udes koji ga je snašao.Tragediju završava hor pesmom.


KRITIKE


U središtvu dramskog zbivanja je Antigona i njena sestrinska ljubav a izvor sukoba i uzrok Antigoninog stradanja je nesklad izmeđunaloga i zakona vlasti,na jednij strani i naloga ili diktata srca i nepisanih zakona morala,na drugoj strani.Pojedinac 8Antigona)suprostavljen je vlasti u liku Kreonta.U tom suprostavljanju pojedinac je usamljen i nemoćan,te je njegovo stradanje neminovno.Glavni junak,Antigona,od samog početka zna da će tako biti,ali,i pored toga ne odustaje od svojih namera koje su uzvišene.Iz tih razloga je i ovo stradanje glavne junakinje poprimilo oreol tragičnosti,jer ona se bori za pravo na ljubav prema bratu koja je starija od svakog zakona,za pravo da sama odlučuje kako će postupati.Iako strada i ispašta ,Antigona ne mrzi.Između ljubavi i mržnje ona bira ljubav jer kako kaže”za ljubav,ne za mržnju,ja sam rođena”.U borbi za slobodu odlučivanja a za ljubav,za to prirodno pravo da bratu oda dužnu poštu,Antigona pokazuje hrabrost,odlučnost i doslednost,ali ujedno i nežnost i požrtvovanost.Snagu joj daje i uverenje da postupa časno i da se zalaže za pravednu stvar koja ne povređuje društvene norme.Međutim ona ipak strada.U tome i leži njena tragička krivica-svesno je izabrala ono što je zabranjeno.Naravno,na njenoj strani su i božji zakoni,za koje će sama reći da su nepisani ali večni.

Dramski tokovi,zbivanja,ispoljavanja ostalih junaka drame i nastupi hora razotkrivaju svu tragiku junakinje.

Lepota Sofoklove drame je i u tome što ni Kreonta,uzročnika Antigoninog stradanja i tragike,ne prikazuje kao suviše mračnu i izopačenu ličnost.Kraj drame ,naročito njegova jadikovanja pokazuju da je i sam veliki stradalnik i najveći gubitnik.

Konacno ponovo sam tu! :)

Izvinjavam se sto nisam bila dugo aktivna imala sam dosta obaveza! Sad sam tu sa vama. Napisacu vam dva sastava. Prvi je Homerova Ilijada,a drugi Lik Antigone. Nadam se da ce vam se svideti! :)

xoxo Anika :)

субота, 17. децембар 2011.

Lik ljube Andjelije / "Dioba Jakšića"

         U epskim pesmama najviše se peva o bojevima i junačkim megdanima. Zato su glavni junaci muškarci.Medjutim,u pesmama pokosovskog ciklusa važno mesto imaju ženski likovi,jer žene su u porobljenoj Srbiji imale ulogu da sačuvaju porodičnu slogu i na taj način pokažu moralnu snagu svoga naroda i otadžbine u celini.
        U pesmi "Dioba Jakšića" ljuba Anđelija je glavni lik,jer svojom mudrošću uspeva da izmiri svoga muža Dmitra i devera Bogdana. U uvodu pesme narodni pevač je izuzetno personifikacijom,dijalogom Meseca i Zvezde Danice ukazao na nerazboritost braće Jakšića koji su podelili očevinu , a posvađali se oko konja i sokola,simbola gospodstva i otmesnosti.Dmitar naređuje svojoj ljubi Anđeliji da mu otruje brata Bogdana,kako bi on postao vlasnik i konja i sokola.
       Anđelija se nalazi u teškom položaju.Kao pokorna žena mora da posluša muža ili da napusti svoju kuću i porodicu.U stihu: "sve mislila,na jedno smislila", iskazana je njena mudrost i plemenitost.Ona će uz veliko postovanje pokloniti svome deveru čašu molitvenu,da bi kao uzdarje uz njega dobila konja i sokola.Dakle,Anđelija daruje ono što je donela iz svoga roda,zlatnu čašu u koju se toči vino samo u izuzetnim svečanim danima.Ovim postupkom Anđelija je izbegla i greh i sramotu pred Bogom i ljudima,a istovremeno zaslužila saosećanje i poštovanje svoga devera.
       Dmitar je u lovu bez uspeha proveo dan,čak mu stradaju i soko i konj: sokolu je utva zatokrila slomila krilo,a vranac je na ćupriji slomio obe noge.Tek tada Dmitar se suočava da je svojom pohlepom nerazumno svojoj ljubi naredio da mu otruje brata.Na njegovu sebičnost opominje lepo poređenje kojim soko izrazava bol za svojim slomljenim krilom: "Meni jeste bez krila mojega kao bratu jednom bez drugoga" Na svu sreću plemita Anđelija je braću pomirila.
      Ona je ovim postupkom pokazala dostojanstvo,mudrost i nesebičnost.Njen lik je svetao primer kako žene u patrijarhalnoj porodici postaju čuvari porodične sloge i uprkos podređenom imaju važnu  i izazivaju poštovanje i divljenje.

xoxo Anika! :)

петак, 16. децембар 2011.

:) !

Zdravo svima! 
Sutra zvanicno pocinjem da objavljujem sastave. Postavicu nekoliko sastava,koje sam vec napisala.A vi ako vam treba neki,slobodno napisite u komentaru i ja cu ga napisati.

Nadam se da cu vam pomoci.

xoxo Anika!